Mozgajući kako da započnem ovaj tekst o klubu iz Londona, naletio sam na internetu na tekst jednog mazohista koji navija baš za taj klub. Između ostalog je napisao – „Zašto baš Fulham? Jer ovaj tim predstavlja oličenje neupadljivosti. Navijaju ljudi za uspješne klubove, ali Fulham to nije. Iako je jedan od najstarijih, nikad nije osvojio titulu. Navijaju ljudi i za West Ham, ne zato što je uspješan, nego zato što je borac. Svake godine se bori za opstanak i u tome uspije. Fulham se ne bori, on preživljava. Navijaju ljudi i za neke druge ekipe koje možda ne igraju lijepo, ali barem igraju kostolomski i koji put ugaze protivnika. Fulham ne, on biva gažen. Navijaju ljudi i za klubove koji vrijede puno manje ali zabijaju dosta golova. Fulham ne, on te smori do smrti.“

Iako je većina napisanog uvelike istinita, prije skoro godinu dana Fulham je dobio priliku za novi početak. Nakon 4 sezone izbivanja, Fulham je lani kroz playoff izborio povratak u elitu engleskog nogometa. U finalu playoffa su izbacili Aston Villu, a kada je počelo slavlje, počeli su i planovi o stvaranju jakog Fulhama. Fulhama koji neće preživljavati, već će ugodno živjeti u prvoligaškom društvu. Trebao je to biti Fulham koji će zabijati golove i gaziti protivnike. Trebao je biti, ali nije.
No, vratimo se u ljeto 2018. Godine. Odmah nakon ulaska u Premiership, vlasnik kluba, milijarder Shahid Khan povlači dva veoma hrabra, ali i riskantna poteza. Prvi je bio zadržavanje Ryana Sessegnona. Engleski tinejdžer dominirao je Championshipom i za momčad Slaviše Jokanovića zabio je 16 golova u 46 utakmica. Otok je tada poludio za klincem, a zahvaljujući današnjem stanju na nogometnom tržištu, spominjale su se enormne cifre koje su vodeći engleski klubovi bili spremni istresti Fulhamu za Ryanove usluge. Najkonkretnije se spominjao Tottenham. Khan je odlučio svemu tome stati na kraj, a oštro se oglasio potpredsjednik kluba izjavivši – „Prodaja Sessegnona za nas nikada nije bila opcija. Ne mogu više slušati ove gluposti, moram to reći.“ Fulham je tim potezom napravio nešto što se u ekonomskoj struci zove trošak propuštene prilike. Odbili su silne milijune nadajući se da će, eventualnim uspjehom u Premiershipu, zaraditi još više.
Drugi riskantan potez je bilo ulaganje u ekipu. Fulham je na pojačanja potrošio 112 milijuna eura, što je apsolutni rekord kada su u pitanju klubovi koji tek ulaze u Premiership. Dovedeno je 15 igrača, među kojima ima itekako respektabilnih imena. Tako su na Craven Cottage između ostalih stigli Jean Michael Serri, Ryan Babel, Andre Schurrle, Lazar Marković, Tim Fosu Mensah, a otkuljen je i Aleksandar Mitrović. Fulham je tako složio ekipu kojoj je realan doseg bio mnogo veći od mizernog 19. Mjesta koje trenutno drže. Samo radi usporedbe, Huddersfield kojem Fulham bježi samo 3 boda je potrošio dvostruko manje novca.

Momčad je u sezonu poveo Slaviša Jokanović. Iako je startao sa dva poraza protiv Crystal Palacea i Tottenhama, pobjeda protiv Burnleya u trećem kolu pružila je nadu da će se Fulham podići i krenuti prema prvoj polovici Premiershipa. Međutim, to je bila jedina pobjeda u ligi pod vodstvom Jokanovića. Ubrzo su stigli novi porazi, od kojih su najviše zaboljeli oni protiv Cardiffa, Bournemoutha i Huddersfielda. Nakon poraza na Anfieldu klub se odlučio zahvaliti Slaviši, a na njegovo mjesto doveden je potencijalni spasitelj, čovjek koji zna kako se u engleskoj rade čuda, Claudio Ranieri.
Unatoč tome što je Claudio krenuo pobjedom protiv Southamptona, na nove poraze ali i probleme u svlačionici nije se trebalo dugo čekati. Ranieri se na klupi zadržao svega 16 utakmica, a u tom periodu je zabilježio i sramotno ispadanje iz FA kupa od trećeligaša Oldhama. Na poraze se nadovezala i manjak discipline u svlačionici, pa ga je na klupi zamijenio Scott Parker kao privremeno rješenje.

Velika ulaganja u momčad jednostavno se nisu isplatila. Fulham je trošio previše, mnogo novih lica je ušlo u svlačionicu. Od njih, samo su Mitrović i Seri opravdali svoje dovođenje, dok se ostatak pojačanja pokazao kao totalni promašaj. Schurrle je zabio tek 6 golova, a njihovo drugo najskuplje pojačanje Andre Zambo Anguissa odigrao je samo 17 utakmica ove sezone, od kojih je 11 počeo u prvom sastavu.
Velike probleme čelnicima kluba svojim ponašanjem zadao je i Aboubakar Kamara. Popis njegovih incidenata je poduži. Prvo je protiv Huddersfielda oduzeo penal Mitroviću, sam ga izveo i promašio. Zatim se sa Mitrovićem fizički sukobio na treningu. Nakon toga je potjeran u rezervnu momčad, da bi tada bio uhićen jer se htio sukobiti i sa izvršnim direktorom kluba.

Fulham je htio preskočiti prilagodbu. Preko noći su se htjeli boriti, gaziti druge i igrati lijepo. Umjeto toga su bivali gaženi, igrali su jako loše i ružno, te na kraju nisu usojeli ni preživjeti. Onaj trošak propuštene prilike se dakako nije isplatio, jer je veoma izvjesno da će Sessegnon ovog ljeta napustiti Craven Cottage za mnogo manju svotu novca od nuđenih prošlog ljeta. Slično kao i Shaqiri kada je prešao u Liverpool. Zbog devetog uzastopnog poraza izgubili su i matematičke šanse za ostankom u ligi, pa se Fulham već sad može početi pripremati za Championship.
Ono što je trebala biti jedna pozitivna priča o usponu malenog kluba pokraj Temze, pretvorilo se u noćnu moru i neslavne rekorde. Za razliku od naslova filma „Dobar posao u Italiji“, u Engleskoj je odrađen jedan jako loš posao.