Giovanni Gianni Rivera jedan je od najboljih igrača u bogatoj povijesti Milana i talijanskog nogometa. Najbolji je bio na poziciji ofenzivnog veznog iako mu niti igranje na drugom pozicijama nije bilo strano. Ukupno je u klupskoj i reprezentativnoj karijeri osvojio 13 trofeja, a 1969. godine nagrađen je Zlatnom loptom te je tako postao prvi Talijan koji je osvojio taj trofej. Gotovo cijelu karijeru proveo je u dresu Milana. U reprezentaciji je odigrao 60 utakmica i postigao 14 pogodaka, a nastupio je i na četiri Svjetska prvenstva. Bio je u ekipi koja je 1968. osvojila Europsko prvenstvo na domaćem terenu.
Rivera je često zvan Zlatnim dečkom talijanskog nogometa. Njegova ljubav prema nogometu bila je očita već u ranim godinama. Stručnjacima nije dugo trebalo da shvate o kakvom se talentu radi. Karijeru je počeo u Alessandriji, te je u njenom dresu već s 15 godina debitirao u Serie A protiv Intera 2. lipnja 1959. godine. To mu je bio jedini nastup te sezone, a već sljedeće (1959/60) je upisao 25 nastupa te 6 golova. Sredinom 1960. godine otišao je u Milan, a Alessandrija je dobila 200 tisuća dolara odštete. Bio je to jedan od najskupljih transfera u spomenutom razdoblju.
Iako je tada bio 17-godišnjak, to mu nije smetalo da se odmah nametne u novome klubu te već u prvoj sezoni ubilježava 30 nastupa u Serie A. Sljedeće sezone osvaja Serie A s Milanom, a u to vrijeme debitirao je i za reprezentaciju u utakmici protiv Zapadne Njemačke na Svjetskom prvenstvu u Čileu. Iduće godine Milan je osvojio tadašnji Kup prvaka pobjedom u finalu protiv Benfice (2:1) uz dvije asistencije Rivere. Milanska je momčad 1968. osvojila novi Kup prvaka i još jedan naslov prvaka Italije. Reprezentacija Italije je iste godine svladala Jugoslaviju u finalu Europskog prvenstva, no Rivera nije mogao nastupiti jer se ozlijedio u polufinalu protiv SSSR-a.
U sezoni 1968/69 Rivera je u dresu Milana osvojio treći naslov državnog prvaka, a na kraju godine pripala mu je Zlatna lopta. Nastupio je na Svjetskom prvenstvu 1970. godine gdje je Italija u finalu poražena od Brazila 4:1. Tadašnji izbornik Ferruccio Valcareggi mislio je da Rivera i Mazzola ne mogu igrati zajedno. Odlučio je da će Sandro Mazzola biti u početnoj postavi, a Gianni Rivera čekati priliku s klupe. No, u natjecanju po skupinama Italija je igrala loše. Tada je Valcareggi odlučio da će obojica igrati po 45 minuta, ali će Mazzola i dalje ostati u početnih jedanaest. Tako je svladan Meksiko u četvrtfinalu dok je u polufinalu eliminirana Zapadna Njemačka rezultatom 4:3 uz pobjedonosni gol Rivere.
U finalu se talijanski izbornik predomislio oko taktike i Gianni je ušao tek u 84. minuti što je Brazilu znatno olakšalo put do slavlja. Nastupio je i 1974. godine, ali zbog ozlijede je propustio utakmicu protiv Poljske u kojoj je Italija eliminirana. Bio je to kraj Riverine reprezentativne karijere.
U dresu Milana je 1973. godine osvojio Kup UEFA, a iduće su godine eliminirani u finalu tog natjecanja. Tih je godina osvojio još dva naslova prvaka Italije i tri talijanska kupa. Nekoliko puta ga je Talijanski nogometni savez suspendirao zbog oštrih kritika na račun sudačke organizacije. Nakon osvojenog naslova prvaka Italije 1979. godine završio je karijeru sa 658 nastupa i 164 pogodaka u dresu Milana u svim natjecanjima.
Osnovna odlika tipičnog talijanskog veznog igrača je čvrsta igra, no Gianni Rivera zbog tjelesne konstitucije nije mogao tako igrati. Najvažnije karakteristike bile su mu sjajan pregled igre i odličan dribling.
Nedugo nakon završetka karijere postao je dopredsjednik kluba i bio je na toj poziciji sve do 1986. kada je klub preuzeo Silvio Berlusconi. Tada se posvetio politici i postao je zastupnik u talijanskom parlamentu. Bio je zamjenik ministra obrane u vladi Romana Prodija. U ožujku 2004. Pele ga je proglasio jednim od 125 najboljih živućih igrača u povijesti nogometa.
Izvorni tekst: Cro-Manager forum – link