Serie A: Napokon pravi izazivač

Serie A: Napokon pravi izazivač
Datum 14.09.2019
Autor mysthios63

    Nakon reprezentativne pauze, ovog vikenda nam se vraćaju ligaške utakmice, a među njima i Serie A. Tako ćemo se danas pozabaviti prognozama za novu sezonu. Tko će se boriti za naslov, tko će popuniti mjesta koja vode u Europu, a tko će od sezone 2020/21 igrati drugoligaški nogomet? Pokušati ćemo odgovore na ta pitanja dobiti kroz ovaj tekst.

    Možda bi jedan ovakav tekst bio pogodniji za početak sezone. No, tog vikenda (24. i 25. 8.) smo bili zauzeti rješavajući neke tehnikalije oko portala + Talijani su u zadnja dva tjedna tradicionalno najaktivniji po pitanju prijelaznog roka pa smo zbog toga ovu “analizu” odlučili odgoditi.

    Favoriti za titulu

    Juventus

    Dolaskom Cristiana Ronalda u ljeto 2018. godine Juventus jasno stavio do znanja da osvajanje Serie A više nije dovoljno da bi zadovoljili svoje apetite. Osvojili su sedam titula prvaka Italije (u trenutku dovođenja Ronalda, u međuvremenu se brojka popela na osam) u isto toliko godina, a tome pridodali i po četiri naslova u kupu i Superkupu. Ipak, potpuno opravdano, oni žele više. No, to bi mogla biti priča za neki drugi tekst, sada pričamo o njihovim šansama u ovogodišnjem prvenstvu. Izgledi da ponove uspjeh iz proteklih osam godina u vrlo velike. Iako su, po podacima Transfermarkta, ovog ljeta na transferima zaradili €200m (u što su uračunate i obveze posudbi dogovorenih prošlog ljeta), Juventus je izgubio samo jednog važnog igrača.

    Startni desni bek Joao Cancelo je otišao u Manchester City. Kod dovođenja igrača bili su vrlo aktivni. Doveli su osam igrača i svi su jako dobar posao. Oni koji neće biti pojačanje u ulozi za koju su dovedeni*, sigurno će nakon nekoliko sezona u drugim klubovima biti pojačanje ili će se na njima zaraditi. Među pojačanjima se ističe svakako najbolji mladi stoper svijeta Matthijs de Ligt, a vezni red je pojačao dvojac za kojeg Juve nije platio niti centa odštete – Aaron Ramsey i Adrien Rabiot. Doveden je, naravno, novi trener – Maurizio Sarri – a kao najveći upitnik stoji činjenica je Sarriball potpuna suprotnost onoga što su igrači naviknuli igrati dok je trener bio Massimiliano Allegri.

    Serie A

    Prednosti: Juventus svakako ima najbolju skupinu igrača u Serie A. I dok možemo raspravljati koliko im se blizu Inter približio po pitanju prvih 11, količina kvalitetnih rješenja s klupe je daleko na strani Stare dame. A tu je i Cristiano Ronaldo.

    Mane: Jezgra ekipe je građena za vrijeme nekog drugog trenera i druge filozofije. Rekao bih da trenutni vezni red Juventusa nije najbolji izbor ako želite igrati Sarriball. Drugi potencijalni problem je činjenica da se nisu riješili nekih igrača koji im neće biti potrebni. Bianconeri trenutno imaju otprilike 15 igrača koji imaju legitimno pravo misliti da bi trebali biti članovi prvih 11. A Sarri, podsjetimo, nije preveliki fan rotiranja igrača.

    Zaključak: U svojoj vladavini dugoj osam godina Juve je čak 5 puta probijao granicu od 90 bodova (u ostale tri sezone imali su dva puta 87 i jednom, u sezoni prvog naslova u nizu, 84 boda). Ako se uspiju zadržati na toj razini i doseći granicu od 90 bodova, naslov prvaka neće doći pod znak pitanja.

    Najboljih 11 (4-3-3): Szczęsny – Danilo, Bonucci, De Ligt**, Alex Sandro – Ramsey, Pjanić, Rabiot – Douglas Costa, Higuain, C. Ronaldo

    * primjer, Buffon neće biti pojačanje u smislu upgradea na Szczęsnyja, ali će biti najbolji drugi golman kojeg mogu imati
    ** Chiellini nije u najboljih 11 jer je ozlijeđen i dugo će izbivati s terena

    Napoli

    Rezultatski gledano, sezona 2018/19 bila je koračić nazad u odnosu na sezonu prije toga (iz utrke za naslov su ispali davno prije kraja, a u ostalim natjecanjima nisu napravili ništa značajno), ali prošla sezone je poslužila za upoznavanje ekipe s novim trenerom (u ljeto 2018. klub je napustio Sarri, a na njegovo mjesto je došao Carlo Ancelotti) i mogla bi poslužiti kao kamen temeljac za sezonu ispred nas. Napoli je ovog ljeta odradio kvalitetan posao. Nitko od bitnih igrača nije otišao (osim ako takvim smatramo 34-godišnjeg Raul Albiola), a ekipa je pojačana kako u prvih 11 tako i na klupi.

    Kostas Manolas je pojačao obranu i u paru s Koulibalyjem će tvoriti jedan od najboljih stoperskih parova u Italiji, a možda i u Europi. Hirving Lozano i Fernando Llorente će pojačati i povećati raznolikost u ionako već vrlo jakom napadu dok su Eljif Elmas i Giovanni Di Lorenzo igrači koji će se sigurno htjeti nametnuti visoko u hijerarhiji. Klub s juga Italije napravio je iskorak po pitanju kadra, a trener Ancelotti je garancija da će sve na terenu funkcionirati “kao po špagi”.

    Serie A

    Sada se očekuje rezultatski iskorak, no hoće li to biti moguće? Prva dva kola odigrali su po metodi toplo-hladno. U prvom kolu su dobili Fiorentinu 4:3, ali ako ti ekipa koju s klupe vodi Vincenzo Montella zabije tri gola – vrijeme je za uzbunu. Protiv Juventusa su pak, barem dok nisu zabili prvi gol, izgledali kao ekipa koja nema šta tražiti u borbi za vrh. No, sezona je još duga.

    Prednosti: Napoli sada na svakoj poziciji ima barem dva kvalitetna rješenja i igranje na tri fronta neće biti niti najmanji problem. Ancelotti ulazi u drugu sezonu kao trener kluba i za očekivati je da su stvari “sjele na svoje mjesto”.

    Mane: Osim Koulibalyja koji je stoper, Napoliju u ofenzivnom dijelu ekipe nedostaje igrač koji je među najboljima na svijetu na svojoj poziciji i koji je sposoban preuzeti teret na sebe kada ekipi ide loše. S time da treba istaknuti da Lozano ima potencijal da to postane.

    Zaključak: Klub s juga Italije je na početku još jedne sezone u koju ulaze sa šampionskim ambicijama, a koju će završiti razočarani. Iako su napravili kvalitetan posao, još uvijek ne mogu konkurirati Juventusu ako klub iz Torina odigra na svom nivou.

    Najboljih 11 (4-3-3): Meret – Hysaj, Manolas, Koulibaly, Ghoulam – Allan, Fabian Ruiz, Zielinski – Lozano, Mertens/Milik, Insigne

    Inter

    Iza Intera su godine tuge i jada. Prvo zbog lošeg vođenja kluba i loših odluka, a onda i zbog financijskog fair playja, Nerrazzuri su proteklih osam godina imali rezultate nedostojne njihova imena i povijesti. Otkako je ovoga ljeta ukinut pojačan nadzor financija od strane UEFA-e, na plavoj-crnoj strani grada prijestolnice mode je uključen party-mode. Prvo je doveden najbolji talijanski trener Antonio Conte, a onda je krenuo dolazak igrača kakvi im u godinama prije toga nisu bili dohvatljivi. Prije svih, to su Romelu Lukaku, Diego Godin i Alexis Sanchez.

    Ekipa je promijenjena iz temelja. Osim novog trenera s potpuno novom filozofijom nogometa, dovedeno je čak sedam igrača koji su sigurni ili se imaju pravo nadati mjestu u prvih 11. Dobro su popunjeni na svim pozicijama. Osim zvjezdanog trojca na poziciji stopera, u prikrajku čeka mladi Alessandro Bastoni, igrač koji tek treba doći pod najsvijetlija mjesta pozornice, ali tamo mu je u budućnosti svakako mjesto. Vezni red su pojačali Nicolo Barella i Stefano Sensi. Prvi je jedan od najtalentiranijih veznjaka u Italiji, a od drugog se očekuje da rastereti Marcela Brozovića uloge prvog playmakera kluba. Mali upitnik ostaje na bekovskim pozicijama. Lazaro, D’Ambrosio i Candreva desno te Asamoah, Biraghi i Dimarco lijevo nisu niti blizu najboljima na njihovim pozicijama, ali Conte je već pokazao da zna proizvoditi wing bekove. Sjetimo se samo Victora Mosesa i Marcosa Alonsa i njihovog uspona nakon što je ovaj talijanski strateg došao u Chelsea.

    Serie A

    Klub su, između ostalih, napustili Mauro Icardi, Radja Nainggolan i Ivan Perišić. Unatoč njihovoj kvaliteti, čini se da Conte neće previše žaliti za njima, naprotiv.

    Prednosti: Inter danas posjeduje vrhunsku ekipu, ali i nekoliko vrhunskih pojedinaca koji su među najboljima na svijetu na svojoj poziciji. Pri tome, trener je također jedan od najboljih u svojoj struci s iskustvom osvajanja Serie A i Premiershipa.

    Mane: Osim već spomenutih rješenja na bekovskim pozicijama koje su od velikog značaja u formaciji koju Conte preferira, još jedna potencijalna mana mogla bi biti veliki broj promjena u sastavu. Pet do sedam novih igrača će naći svoje mjesto u početnih 11.

    Zaključak: Inter bi, po svemu sudeći, trebao biti prvi izazivač Juventusa. Prvi pravi nakon dugo godina ako želite moje mišljenje. Iako mislim da još uvijek nisu na razini 90 bodova koju je Stara dama postavila kao standard u posljednjih nekoliko sezona, sigurno će biti spremni iskoristiti svaku šansu koji im suparnici iz Torina pruže.

    Najboljih 11 (3-5-2): Handanovič – De Vrij, Godin, Škriniar – Lazaro, Barella, Sensi, Brozović, Asamoah/Biraghi – Lukaku, Sanchez

    Borba za četvrto mjesto

    Atalanta

    Najveće iznenađenje Serie A prošle sezone ulazi u novu u gotovo ne promijenjenom sastavu. Klub je, od bitnih igrača, napustio samo stoper Gianluca Mancini. Za zamjenu mu je doveden prvo Martin Škrtel (ubrzo se vratio u Tursku), a zatim Simon Kjaer. Ekipa je pojačana s još tri igrača. Lijevi bek Guilherme Arana koji nije ispunio očekivanja u Sevilli, središnji vezni Ruslan Malinovskyi, a dobra suradnja sa Sevillom nastavljena je kod transfera napadača Luisa Muriela koji ima bogato iskustvo igranja u Italiji.

    Trener Gian Piero Gasperini ulazi u svoju četvrtu sezonu na klupi kluba iz Bergama i najzaslužniji je za odlične rezultate kluba u recentnom razdoblju. Poznat je po svojim trenerskim postulatima koji izvlače najbolje iz svakog pojedinca, a odličan je i u razvoju mladih igrača. To je dokazao i u dva mandata na klupi Genoe, a jedini neuspjeh je imao na klupi Intera tijekom turbulentne post-Mourinho ere.

    Najveći izazov u sezoni pred nama biti će im igranje na tri fronta. U sezoni 2018/19 “spasili” su se tog izazova ispadanjem na posljednjoj stepenici kvalifikacija za Europa ligu, ali su na početku sezone imali mini krizu prouzročenu ranim početkom priprema. Baš ta činjenica uzrok je da ih mnogi analitičari ne vide kao ozbiljnog konkurenta za ponavljanje prošlogodišnjeg uspjeha.

    Prednosti: Posložen sustav koji tijekom ljeta nije doživio dramatične promjene. Trener koji zna kako izvući najbolje iz svojih igrača.

    Mane: Nedostatak top kvalitete i igranje na tri fronta bez dovoljno dugačke klupe.

    Zaključak: Atalanta će jako teško ponoviti prošlogodišnji uspjeh, a ne treba čuditi niti ako ostanu bez mjesta koje vodi u Europsku ligu.

    Najboljih 11 (3-4-2-1): Gollini – Masiello – Kjaer, Toloi/Palomino – Hateboer, de Roon, Pašalić, Gosens – Iličić, Gomez – Zapata

    Milan

    Treću godinu zaredom klub iz crvenog-crnog dijela Milana zahvaćaju tektonske promjene. Nekad se radi o promjeni uprave, nekad trenera, ali zajedničko svemu tome su velike izmjene u rosteru. Od odlaska Maxa Allegrija u siječnju 2014. godine, klub je promijenio sedam trenera. Četvorica od njih su dobili prilike samo jer su klupske legende ili bivši igrači (Seedorf, Inzaghi, Brocchi, Gattuso), a Marco Giampaolo je treći (prije njega Mihajlović i Montella) koji na klupu dolazi barem s nekim referencama.

    Milan nekoliko godina kasni za Interom. Iako se čini da je razdoblje traženja s lošom upravom iza kluba, sada treba proći dug i bolan proces jakog nadzora financijskog poslovanja od strane UEFA-e, a čini se da će u ovom slučaju to razdoblje biti znatno dulje nego kod gradskih rivala. U skladu s tim dovođena su i pojačanja. Obranu su pojačali Theo Hernandez i Leo Duarte, vezni red Ismaël Bennacer i Rade Krunić, a napad Rafael Leao i Ante Rebić. No, najveća promjena je, čini se, na trenerskoj poziciji jer na klupi nakon dugog niza godina sjedi trener koji ima jasno definiran stil igre.

    Serie A

    Zbog problema s FFP-om, Milan je ove sezone odustao od igranja Europa lige. To može biti prednost i zbog toga što se u potpunosti mogu fokusirati na Serie A i lov na četvrto mjesto za što imaju vrlo dobre izglede.

    Prednosti: Ne igranje europskih utakmica što će omogućiti fokus na Serie A. Veća dubina kadra iako je upitno jesu li novi igrači značajan upgrade na kadar od prošle sezone. Trener s jasno definiranom vizijom igre.

    Mane: Nedostatak vrhunske kvalitete. Mlada ekipa koja će tijekom sezone sigurno pokazati oscilacije. Prečeste radikalne promjene u vođenju kluba. Velika očekivanja navijača i javnosti.

    Zaključak: Milan bi trebao pokazati korak naprijed u odnosu na prošlu sezonu te se uključiti u borbu za četvrto mjesto.

    Najboljih 11 (4-3-2-1): Donnarumma – Calabria, Caldara, Romagnoli, Theo Hernandez – Kessie, Bennacer, Paqueta – Suso, Rebić – Piatek

    Roma

    Slični postulati koje smo spomenuli kod Milana, a tiču se tektonskih promjena, mogu se primijeniti i na Romu. Promjena sportskog direktora nerijetko za sobom vuče i promjenu sportske politike kao što je ovdje bio slučaj ovoga ljeta. Iako, ono što je konstanta je prodavanje obiteljske srebrnine. Klub su napustili kapetan Daniele De Rossi, dva igrača koji su dobro igrali prošle sezone Kostas Manolas i Stephan El Shaarawy te mladi Luca Pellegrini od kojega se mnogo očekivalo. 

    Od pojačanja treba primarno istaknuti da je rekonstruirana cijela obrana te su u klub došli Pau Lopez, Davide Zappacosta, Gianluca Mancini, Chris Smalling i Leonardo Spinazzola. Vezni red su pojačali Amadou Diawara i Jordan Veretout, a ofenzivni dio ekipe Nikola Kalinić i Henrikh Mkhitaryan. Naravno, tu je i novi trener Paulo Fonseca. Relativno mlad trener koji preferira posjed i napadački nogomet što je svojevrstan nastavak onoga što je radio Eusebio Di Francesco.

    Prednosti: Kadar se definitivno čini boljim nego prošle sezone, odlasku Manolasa unatoč. Širi kadar. Trener.

    Mane: Odlazak Manolasa kao vođe obrane. Puno promjena zbog čega će trebati vremena da trener posloži sve stvari.

    Zaključak: Doslovno copy-paste kao kod Milana. Roma bi trebala pokazati korak naprijed u odnosu na prošlu sezonu te se uključiti u borbu za četvrto mjesto.

    Najboljih 11 (4-2-3-1): Pau Lopez – Florenzi, Mancini, Smalling/Fazio, Kolarov – Cristante, Veretout/Pellegrini – Mkhitaryan, Zaniolo, Kluivert – Džeko

    Lazio

    Aktualni pobjednici Coppa ltalia u sezonu ulaze s ambicijama da naprave korak naprijed. U sezonu ulaze bez puno promjena te će šansu za napredak uglavnom morati tražiti unutar kadra koji je bio na raspolaganju i prošle sezone.

    Otišao je tek Milan Badelj. Od pridošlica ističu se tri igrača. Desni wing bek Manuel Lazzari koji je tijekom prošle sezone impresionirao u dresu SPAL-a i očekuje se da to nastavi nakon dolaska u redove nebeskoplavih. Slovački stoper Denis Vavro i Španjolac Jony koji igra po lijevoj strani ostala su dva pojačanja.

    Prednosti: Kontinuitet trenera i ekipe.

    Mane: Tanka klupa.

    Zaključak: Kod Lazija ostaje dojam da već neko vrijeme igraju na svom maksimumu, a ovoljetna pojačanja nisu garancija za napraviti toliko željeni korak više.

    Najboljih 11 (3-5-2): Strakosha – Luiz Felipe, Acerbi, Vavro – Lazzari, Luiz Alberto, Lucas Leiva, Milinković Savić, Lulić – Immobile, Correa

    Dark horse

    Iako čvrsto vjerujem da će se tri mjesta koja vode u Europa ligu popunjavati između klubova koje sam naveo u borbi za četvrto mjesto, postoje klubovi koji bi mogli iskoristiti eventualno posrtanje nekog od kandidata za Ligu prvaka.

    Fiorentina

    Iako su do zadnjeg kola strahovali za ostanak u društvu najboljih, novi vlasnici kluba iz Firenze udahnuli su novi život Violama. Najvažnije od svega, zadržan je Federico Chiesa, uvjerljivo najbolji igrač te ekipe. Najzvučnije pojačanje je svakako Franck Ribery, a iskustvom će pridonijeti i Martin Caceres, Milan Badelj i Kevin Prince Boateng. Fiorentina je kupila i nekoliko mladih, vrlo perspektivnih igrača. Ističe se brazilski napadač Pedro za kojeg je Fluminense dobio €11m, a tu su i lijevi bek Crvene Zvezde Aleksa Terzić, desni bek Pol Lirola te povratnik s posudbe vratar Bartlomiej Dragowski. Prijelazni rok su zaključili lijevi bek iz Intera Dalbert i veznjak Bologne Erick Pulgar.

    Na klupi je i dalje Vincenzo Montella što vidi kao popriličan minus, ali novi vlasnici su mu dali povjerenje pa treba vidjeti kako će se stvari odvijati.

    Najboljih 11 (4-2-3-1): Dragowski – Lirola, Milenković, Pezzella, Dalbert – Pulgar, Benassi – Chiesa, Boateng, Ribery – Pedro/Vlahović

    Torino

    Vrlo dobro sedmo mjesto od prošle sezone je valjan razlog da ih uvrstim na ovaj popis. Gotovo da nisu ništa mijenjali u ekipi. Otišao im je iskusni stoper Emiliano Moretti koji se umirovio, a od pojačanja su došli Simone Verdi, Diego Laxalt i rezervni vratar Samir Ujkani.

    Sezonu su započeli uspješno, pobjedama protiv Sassuola i Atalante, te sigurno mogu nastaviti s dobrim radom započetim prije godinu dana. Pojačanja će donijeti potrebnu širinu.

    Najboljih 11 (3-4-2-1): Sirigu – Izzo, N’Koulou, Bonifazi – Aina, Baselli, Rincon, Laxalt – Verdi, Iago Falque/Berenguer – Belotti

    Cagliari

    Ne mislim da se mogu uključiti u borbu za europska mjesta, ali su svakako ekipa koju treba spomenuti. Odradili su kvalitetan prijelazni rok i sastavili vrlo respektabilnu ekipu novcima od prodaje Barelle.

    Osim povratka Nainggolana, vezni red su pojačali Marko Rog, Nahitan Nandez i Christian Oliva. U napadu je novo ime Giovanni Simeone, a novi vratar je Robin Olsen. Cagliari inače ima jednog vrlo dobrog vratara, ali Alessio Cragno će zbog ozljede propustiti veliki dio sezone.

    Najboljih 11 (4-3-1-2): Olsen/Cragno – Mattiello, Cepitelli, Klavan, Pellegrini – Nandez, Rog, Nainggolan – Joao Pedro – Simeone, Pavoletti/Cerri

    Borba za ostanak

    Kod Talijana je uvijek teško predvidjeti koje su to ekipe koje bi trebale ispasti iz društva najboljih na kraju sezone. Od klubova koji su došli iz Serie B, Brescia se čini kao klub koji ima kvalitetu za bezbrižan ostanak u društvo najboljih. Osim što je potpisao Mario Balotelli, prošlogodišnja jezgra koji predvodi mladi Sandro Tonali je nadograđena s iskusnim prvoligaškim igračima kao što su Romulo, Alessandro Matri ili Daniele Dessena.

    S druge strane, Lecce se čini kao klub koji nema kvalitetu ostvariti rezultat potreban da bi se ostalo u društvu najboljih, a puno bolje ne izgleda niti Hellas Verona. Nakon solidne prošle, vidjet ćemo kako će sindrom druge sezone utjecati na SPAL, a Udinese i Parma zatvaraju krug kandidata za ispadanje.

    Zaključak

    Jedini timovi kojih se nisam dotaknuo tijekom ove analize su Sampdoria, Bologna, Sassuolo i Genoa. Za njih vjerujem da ih čeka bezbrižna sezona na sredini ljestvice.

    Što se tiče završnog poretka duboko sam uvjeren da će Juventus obraniti titulu ako ponovi bodovni konto iz prošlih sezona i prebaci marginu od 90 bodova. Ako se Juve spusti na nekih 80-84 boda, Inter bi mogao iskoristiti šansu. Napoli je, vjerujem, čvrsto zacementiran na treće mjesto, a u borbi za preostalu poziciju koja vodi u Ligu prvaka očekujem veliku bitku Milana i Rome gdje blagu prednost dajem Rossonerima. Šesto i sedmo mjesto će popuniti Lazio i Atalanta. Kao nove drugoligaše vidim SPAL, Veronu i Lecce.


    Priključite nam se na Facebooku i Discordu te nam recite kakve su vaše prognoze za nadolazeću sezonu Serie A.

    #FMthings
    vizija kluba

    Vizija kluba

    Ostvarivati ciljeve uprave oduvijek je bio cilj svakog menadžera u bilo

    razvojni centar

    Razvojni centar

    Jedan od najzanimljivijih odlika Football Managera je razvijanje talenata

    logo

    Real Football Manager

    Kroz projekt Real Football Manager članovi Cro-Managera nastojat će vam u budućnosti donositi tekstove i analize iz svijeta nogometa. Onog stvarnog, ne virtualnog. Tekstovi će izlaziti ovisno o slobodnom vremenu autora.

    Pridružiti se možete svi, sve što treba je kontaktirati nas.