Kada u domovini nogometa upitate tko je najbolji trener svih vremena, velike su šanse da će prosječnom Britancu najprije na pamet pasti upravo Brian Clough.
Nema ih puno, ali postoje treneri po kojima su nazvani stadioni ili bar tribine, koji su dobili svoju ulicu u gradu čije su stanovnike razveseljavali svojim uspjesima, možda čak i spomenik. Međutim, nije poznat niti jedan po kojem je nazvana autocesta. I to ona A52 koja spaja Derby i Nottingham, dva grada u kojima je ostavio najdublji trag. Upravo ta cesta nosi ime Briana Clougha, a to će reći dovoljno o veličini tog čovjeka. A uz sve to, na njegov lik i djela podsjećaju i glavna tribina City Grounda u Nottinghamu te nekoliko spomenika u tom gradu, kao i u Derbyju i Middlesbroughu.
Rani prekid karijere
“More an alchemist than a manager” – Više alkemičar nego trener. Možda i najbolji opis Briana Howarda Clougha. Otkad je 1955. godine pokrenut, kup/ligu prvaka osvajali su mahom Europski velikani, oni najbogatiji. Među njih umiješao se tek Feyenoord 1970., HSV 1983. (oba puta na klupi je bio Ernst Happel), Steaua Bukurešt 1986., PSV 1988. i Crvena Zvezda 1991. godine. I Nottingham Forest čak dva puta, 1979. i 1980. godine, jedini engleski klub koji je obranio titulu u Kupu prvaka. A na klupi je bio Brian Clough, poznatiji kao Big ‘Ead (glavonja).
Rođen je 21. ožujka 1935. godine u Middlesbroughu, gdje je i započeo karijeru. Bio je odličan napadač. U ukupno 274 utakmice za Middlesbrough i Sunderland zabio je 251 gol, većinom u drugoj engleskoj ligi. 1959. je upisao i dvije kapice za reprezentaciju Engleske. Teška ozljeda koljena 1962. godine, dug oporavak nakon toga, i prevelik zdravstveni rizik koji bi sa sobom donio nastavak aktivnog bavljenja nogometom nagnali su ga na prekid karijere 1964. godine, u dobi od 29 godina.
Brian Clough i Peter Taylor – ubojit tandem
Godinu dana kasnije dobio je prvi seniorski trenerski posao, u tadašnjoj četvrtoj ligi. Prethodno je nakratko trenirao mlađe uzraste u Sunderlandu. Sa samo 30 godina postao je najmlađi trener (menadžer) u ligi. Klub se zvao Hartlepools United, kasnije preimenovan u Hartlepool United. Nalazio se u blizini Middlesborugha i do dolaska Clugha i njegovog kongenijalnog pomoćnika Petera Taylora većinom se borio za ostanak u ligi. U njihovoj drugoj sezoni u Hartlepoolu vode momčad u prvu trećinu ljestvice, do 8. mjesta. Predstavljalo je toveliki uspjeh za taj mali klub, pa nije prošao nezapažen u javnosti. Reagirao je drugoligaš Derby County, potpisao trenerski tandem i time započeo najuspješnije razdoblje klupske povijesti. Derby je prethodnom razdoblju također bio klub koji se većinom borio za ostanak u drugoj ligi. Sredinom pedesetih godina su proveli dvije sezone čak u trećoj ligi.
U prvoj godini na klupi “Ovnova” još nema čarolije. 18. mjestom rezultat je bio čak za jednu poziciju lošiji nego sezonu ranije. Međutim, bez prevelikih stresova osiguran je drugoligaški status, a Clough je počeo graditi momčad oko novih igrača. Okosnicu ekipe činili su McFarland, O’Hare, McGovern, Hinton i Green. Uz to je od samog početka dao do znanja koliko mu je stalo do uspjeha kluba pa je najurio klupsku sekretaricu, oružara i glavnog skauta – ovog potonjeg jer ga je uhvatio kako uz šalicu čaja u društvu ismijava jedan poraz Derbyja. Slatko.
Derby na vrhu Engleske
Čarolija počinje godinu potom. Na Cloughovo inzistiranje Derby potpisuje ugovore s Mackayem i Carlinom, niže 22 utakmice bez poraza te na koncu sa čak sedam bodova prednosti ispred drugoplasiranog Crystal Palacea osvaja Football League Second Division i slavi povratak u prvu ligu nakon 16 godina provedenih u drugom i trećem razredu engleskog nogometa. Povratnička prvoligaška sezona donijela je i prvu senzaciju – Derby ju je završio kao četvrtoplasirana momčad! Nažalost, zbog financijskih dubioza, nije im dozvoljen nastup u Europi u narednoj sezoni, koju su u ligi okončali kao deveti. Clough i Taylor su prepoznali da im nedostaje čvrstine u obrani, te su za tada rekordnih 175 tisuća funti iz Sunderlanda doveli Colina Todda. Ispostavilo se – potez koji je klub gurnuo u borbu za naslov sezone 1971./72 koju je Derby odlučio u svoju korist, a na štetu Liverpoola, Manchester Cityja i Leedsa.
Zanimljivo je da se posljednje kolo nije igralo istovremeno kao što je to uobičajeno danas pa je Derby svoju zadnju utakmicu sezone odradio već tjedan ranije nego konkurenti Leeds i Liverpool, koji su pobjedom mogli preskočiti Derby. Međutim, i jedni i drugi su kiksali pa su vijest da su postali prvaci igrači Derbyja dočekali na odmoru na Mallorci, a šef na otočiću Scilly. Derby County je po prvi put u svojoj povijesti prvak, a Brian Clough je osvojio svoj prvi trofej.
Jose Mourinho svoga doba
Bio je tvrdoglav, pomalo bahat, gunđao je protiv svega i svakoga, i pritom nije birao riječi. Da, ako baš hoćete – Jose Mourinho sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Vjerojatno je to razlog zašto nikada nije postao izbornikom “Tri Lava”, iako je nekoliko puta bio među kandidatima. U ljeto 1972. odbio je putovati na turneju po Nizozemskoj i Zapadnoj Njemačkoj, ako ga ne može pratiti obitelj. Iz kluba su mu poručili kako se ne radi o odmoru, nego o radnom putovanju. Nakon toga Clough na turneju šalje momčad predvođenu asistentom Taylorom, a on ostaje doma. Istoga ljeta, Clugh i Taylor iz Leicestera dovode Davida Nisha za rekordnih 225 tisuća funti, bez da su se o tome konzultirali s vodstvom kluba. Uslijedila je opomena od strane kluba, na koju Clough naravno nije ostao dužan.
U jednom intervjuu nedugo nakon toga je najprije izvrijeđao navijače: “Nezahvalna gomila, navijali su tek pred kraj kada smo vodili. Hoću da ih čujem da nas bodre kada gubimo” i “Politika vodstva kluba bi bila smiješna da nije – jadna!” Unatoč izjavama poput ove, među navijačima je bio jako omiljen. Ta navijačka podrška kao i uspjesi kluba pod njegovim vodstvom, razlog su zašto se čelnici kluba nisu usudili uručiti mu otkaz. Čak i kada bi bez njihovog znanja kupovao igrače za velike novce. Treba dodati i da su njegove ambicije bile puno veće nego li je Derby u tom momentu mogao pratiti.
Čast ispred svega
Posebno je volio slati otrovne strijele prema Leeds Unitedu i njihovom menadžeru Donu Revieu. Optuživao ga je za nesportski pristup nogometu, doping, a ujedno optužujući i savez da ne čini ništa protiv toga. Svi igrači koje je Clough trenirao potvrdit će da je od njih uvijek tražio častan nogomet. Izluđivale su ga i same sumnje u prljave radnje u redovima Leedsa, iako ih zapravo nikad nije mogao dokazati. Vodio je mnoge ratove, konstantno i na više fronti. Čak i u vlastitom klubu. Ali, na terenu je i dalje radio predano i kvalitetno. Netipično za to vrijeme, u kojem su Englezi znali samo za “kick & rush” nogomet, Clough je forsirao igru po zemlji. “Da je Bog htio da se nogomet igra u oblacima, stavio bi travu tamo gore” rekao bi.
Ipak, početkom sezone 73./74. popucale su sve veze između Clougha i Taylora s jedne, te predsjednika Longsona i direktora Kirklanda s druge strane, te trenerski dvojac napušta Derby. Nisu pomogli ni navijački protesti protiv vodstva kluba, razlaz je bio definitivan i – zauvijek. Clough je prema van bio arogantan i bahat, ali radilo se o karakternom čovjeku. U prilog tome govori i činjenica da je s njim i Taylorom Derby napustio kompletan stručni stožer i skauti.
Uslijedila je neuspješna epizoda u trećeligašu Brighton & Hove Albion. U osam mjeseci ostvareno je tek 12 pobjeda u 32 utakmice, a klub je završio sezonu na 19. mjestu i jedva izbjegao ispadanje.
Brzi odlazak iz Leedsa
Uvijek spreman šokirati i iznenaditi, 1974. godine potpisuje za Leeds United, nakon što je njegov omiljeni neprijatelj Don Revie imenovan izbornikom Engleske. Ovaj put je sam, bez Taylora. Naravno da u Leedsu nije bio primljen s oduševljenjem. Nisu ni igrači ni navijači zaboravili mnoge njegove izjave protiv tog kluba. Iskren i tvrdoglav kakav jest, Brian Clough nije niti milimetra odstupao od svog mišljenja, niti je se pokušavao ulagivati novom poslodavcu. Na jednom treningu je svojim igračima rekao: “Sve medalje koje ste do sada osvojili možete baciti, jer ste ih osvojili na nepošten način!”
Ne čudi stoga da ga igrači nisu pratili, pa je avantura u Leedsu trajala samo 44 dana. Šest utakmica, jedna pobjeda, 19. mjesto na ljestvici i – otkaz. Najlošiji menadžer Leeds Uniteda u povijesti. O tom neslavnom boravku u West Yorkshireu 2009. snimljen je čak i film “The Damned United”, kojeg svjedoci tog vremena doduše nisu proglasili u potpunosti vjerodostojnim.
Zlatno doba Nottinhgam Foresta
6. siječnja 1975. preuzima Nottingham Forest u kojem će ostati sve do svibnja 1993., dakle, preko 18 godina. Nottingham je tada 13-plasirana momčad druge lige, a ni Clough na početku ne uspijeva napraviti bitniji pomak. Sljedeće sezone Clough ih vodi do osmog mjesta, a u srpnju 1976. za pomoćnika ponovno dovodi Taylora. Forest se 1977. vraća u prvu ligu. Iz današnje perspektive nevjerojatno zvuči da je klub koji je tek došao iz druge lige sezonu potom postao prvak, i to uvjerljivo, sa sedam bodova prednosti pred drugoplasiranim Liverpoolom. Kao i u Derbyju, i Nottinghamu je to bio prvi (i za sada jedini) naslov prvaka u povijesti. Brian Clough postaje tek drugi trener koji je s dva različita kluba osvojio naslove prvaka Engleske. Malo je mirniji, odmjereniji u izjavama, iako i dalje samouvjeren i svojeglav. Rezultati mu daju za pravo da bude poseban.
Sezone 1978./79. Nottingham je prvak Europe! Već u prvom kolu izbacuju branitelja naslova Liverpool, zatim AEK, Grasshoppers, u polufinalu Köln, a u finalu na Olimpijskom stadionu u Münchenu Malmö s 1:0. Strijelac je bio Trevor Francis, prvi igrač za kojeg je plaćena milijunska odšteta kada je iz Birminghama prelazio u Nottingham. U prvenstvu Nottingham je drugi iza Liverpoola, a osvojen je i engleski Liga Kup pobjedom protiv Southamptona u finalu. Naslov prvaka Europe Nottingham osvaja i 1980. godine, pobjedom u Madridu protiv Hamburger SV našeg Branka Zebeca. Na putu do Madrida eliminirali su Östers, Arges Pitesti, Dynamo Berlin i Ajax Amsterdam.
Konačan kraj
Sve do 1993. Nottingham će ostati prvoligaš. Brian Clough je pritom odgojio mnoge reprezentativce Engleske, među njima i njegov sin Nigel, kasnije trener Derbyja. 1989. i 1990. godine osvojili su liga kup, 1991. su igrali finale FA kupa koje je izgubljeno protiv Tottenhama u produžecima, a kroz prvenstvo se nekoliko puta kvalificirali za nastupe u Europi, do kazne za sve engleske klubove nakon tragedije na Heyselu.
1993. Clough odlazi u mirovinu, nakon što je Nottingham odigrao najlošiju sezonu pod njegovim vodstvom. Završio je kao posljednjeplasirana momčad novoosnovane Premier lige. Možda bi ga klub zadržao čak i tada, ali problemi s alkoholom su iz dana u dan postajali sve veći. Stoga klupskom vodstvu nije preostalo ništa drugo nego prihvatiti ostavku i Cloughovu mirovinu.
2003. godine transplantirana mu je jetra, ali bilo je dovoljno samo da mu se produži život na nekoliko mjeseci. Preminuo je u Derbyju 20. rujna 2004. godine. Komemoracija koja je se trebala održati u katedrali u Derbyju morala je biti premještena na stadion, jer se preko 15000 ljudi željelo oprostiti od Clougha.
Alkemičar koji je u životu pobijedio i ponizio mnoge protivnike. Osim samoga sebe! Brian je uistinu velik!
