Nakon nešto više od mjesec dana, nogometni svijet potresla je vijest o izgubljenom mladom životu. Bio je to dečko iz kvarta, koji se spletom okolnosti našao u Švedskoj, gdje je bio prava zvijezda. Čisti primjer, kako trudi i rad dođu na naplatu. Međutim, ta prokleta sudbina umiješala je svoje, prljave, prste i odnijela život Joje. Nedugo zatim, otišla je još jedna legenda Dinama. Miljenik navijača, koji je svoj život podredio nogometu. Josip Kuže, nažalost je izgubio borbu s bolešću i otišao na drugi, bolji svijet.
Jesam li veći kockar ja koji sam prokockao vlastiti novac ili neki koji su prokockali svetinju, osmijeh djece i radost navijača? Josip Kuže rođen je 13. studenog 1952. u Vranju. Cijeli je svoj život podredio nogometu, nogometnoj igri i taktici, koju je shvaćao kao poeziju.
Igračka karijera
Za vrijeme nogometne karijere bio je obrambeni igrač. Nastupao je u zagrebačkom Dinamu od 1971. godine do 1981. godine i u tom je periodu, 1980. godine, osvojio Kup maršala Tita. Ukupno je za Dinamo Zagreb odigrao 384 ligaške utakmice i postigao 14 golova.
Bio je branič s dobrim pregledom igre, striktnim pokrivanjima i točnim dugim dodavanjima. Nakon igračke karijere, Josip Kuže je ostao u nogometnim vodama, ali onim surovim, trenerskim. Svoj prvi trenerski mandat imao je na klupi Sydney Croatie, a zatim je vodio BSK iz Slavonskog Broda. Kratko se zadržao na klupi juniora Dinama, te je nakon toga, godinu dana, vodio Borac iz Banja Luke. Svoj prvi trenerski mandat na klupi Dinama od 1899 do 1991.
Čari Njemačke i njihova nogometa okusio je prvo u FC Rot-Weiß Erfurt, a zatim je prihvatio poziv Mainza. Otišao je surovim trenerskim putevima u Japan, Gamba Osaka. Krajem 90ih vratio se u Hrvatsku i ugovorno se obvezao, godinu dana, biti trener Zagreba. Pred sam početak novog milenija, vraća se u Njemačku u, FC Chemnitz, a onda po drugi puta sjeda na klupu Gamba Osake. Dome, slatki dome, povratak u Hrvatsku i epizoda s Inter Zaprešićem. U srpnju, 2005. po drugi puta sjeda na klupu Dinama.
Josip Kuže u Football Manageru
Pred Josipom je velik izazov. Ekipa je van konkurencije, međutim prošlogodišnje sedmo mjesto nameće imperativ naslova prvaka. Lončarić, Turina, Šarlija, Carlos, Drpić, Čale, Buljat, Etto, Ćorluka, Tomić, Bošnjak, Modrić, Chago, Šarić, Vukojević, Marić, Mamić, Junior, Anderson Costa, Eduardo, Zahora… te gol razlika u prvih 10 utakmica od 32:3, daje do znanja da su stvari sjele na svoje mjesto. Osim toga, gol razlika je tada bila najbolja u Europi u konkurenciji profesionalnih klubova. Počelo se osjećati zajedništvo i euforija na relaciji, igrači-navijači-trener. Bio je to jedan od faktora za uspjeh. Prvi dio prvenstva okončan je skorom od 18-2-2 te gol razlikom, 61:11, a nakon playoffa skor je izgledao, 24-4-4, 78:21. Dovoljno da se Maksimirom počne slaviti naslov, nakon dvije godine suše.
Pogledamo li atribute Josipa, ne dobivamo dojam Njemačkog iskustva i Japanske avanture. Ono što se najviše ističe je man management koji je na slabašnih 13. Motivating te razumijevanje i znanje taktike, stoje na broju 12. Upravo je sjever postao njegova straža!
Ulazak u sezonu obilježit će pobjeda nad Auxerre u prijateljskoj utakmici, 2-1. Dovoljno da gradom zavlada euforija. Ekipa je ponovno van konkurencije, Lončarić, Turina, Šarlija, Vranjić, Nowotny, M. Cvitanović, Carlos, Drpić, Čale, Buljat, Etto, Ćorluka, Schildenfield, Tomić, Agić, Pokrivač, Jertec, Mikić, Modrić, Chago, Vukojević, Sammir, Vugrinec, Tadić, Eduardo…
Liga prvaka protiv Arsenala
Sjetimo se tako i utakmice s Arsenalom u Ligi prvaka. Nakon loših 3-0 na Maksimiru, stvari su izgledale kao da su totalno pale u vodu, kao da će u Londonu biti debakl. Međutim, u Londonu, unatoč porazu igralo se na vrlo visokoj i zavidnoj razini. Tog 31. listopada 2006. godine, nakon pobjede protiv Rijeke, 1:0, svjestan da će biti smijenjen, po posljednji puta došao je pozdraviti sjever. Boysi su doista voljeli tog čovjeka, takvu privrženost s navijačima, sumnjam da će imati bilo koji sljedeći trener Dinama. Međutim, “velika riba, ne prihvatljivim potezom označit će svoju sudbinu”. Doista, Josip je bio jedan od njih!
Atributi su u porastu, mentalno znanje i disciplina su na zavidnoj razini, tehnika, man management i motivating su na istih 13 odnosno 12.
Epizoda u Rijeci nije dugo trajala, pokušao je zatim u Varteksu no ni tamo nije briljirao upisavši 4 poraza u 4 utakmice. Nedugo zatim, prihvatio je poziv Ruande te ostvaruje 4 pobjede u 6 utakmica. Atributi su u malom padu!
Nova destinacija Josipa, ponovno, je Japan, JEF United. Epizoda za zaborav. Atributi ne bilježe promjene!
Novi posao, nova prilika za pokazati koliko zna i može. Upisao se tako u rekorde, pobjedom 6-1 nad Ciprom, kao najveća pobjeda Albanije. Atributi i u ovom serijalu potpuno stagniraju. Nema promjena!
Nakon 18 mjeseci na poslu, ostvario je skor od 4 pobjede, 5 remija i 3 poraza. Nažalost niti u ovom serijalu nema pomaka u atributima. Očigledno je kako su atributi, možda i dosegnuli svoj maksimum, te mogu ići samo silaznom putanjom s obzirom na godine.
Završne sezone
Josip Kuže je imenovan za novog trenera kineskog Tianjina. Ovaj posao obilježila je povezanost u aferu sa sucem. Međutim, bolest je već bila opaka, a uz to disciplinski je kažnjen od strane kluba, saveza te je dobio otkaz. Kao što sam već i naveo, atributi su postali stalni i nemaju pomaka!
Nažalost ovo je serijal u kojem će po posljednji put biti Josip kao manager. Sudbina je okrutna, bolest je opaka, a bolji svijet čeka!
Josip Kuže: Zaključak
“Nema više našeg Jože.
Samo nekoliko dana nakon što smo se prisjetili neprežaljenog Dražena, nedugo i nakon iznenadnog odlaska Joje Turine u dalekoj Švedskoj, u nedjelju nas je zatekla najgora moguća vijest.
Teško nam se pomiriti s bolnom istinom da ga više nikada nećemo vidjeti na Dinamovoj klupi. Da neće biti njegovog trećeg mandata, naše zajedničke “treće sreće”.
Skandirati ćemo njegovo ime još puno puta ali nikada nam više neće mahnuti na ono naše: “Jaaavi seee !!!” Falit će nam to… Jebeno će faliti! Još uvijek ne možemo vjerovati da je onaj njegov nezaboravni dolazak pod naš Sjever, svjestan da će ga “ono” smijeniti, 31. listopada 2006. nakon pobjede protiv Rijeke 1:0, bio ujedno i posljednji, oproštajni… Zadnji u njegovom ovozemaljskom životu. Možda Joža, možda ipak ponovimo sve to u nekom boljem svijetu. Možda…
Naša grupa proživljava najteže trenutke svoje dvadesetsedmogodišnje povijesti. Početak naše agonije započeo je upravo nama neprihvatljivim tjeranjem trenera kojeg smo voljeli, kojem smo vjerovali, u čijem smo djelu uživali. Taj čovjek je uistinu bio JEDAN OD NAS.
I 13. svibnja 1990. kada je pomagao našim dečkima na terenu, i tijekom devedesetih kada je uvijek otvoreno i javno govorio – DINAMO, pa sve do aktualnih vremena u kojima posebno zvoni sada već mitska rečenica: “Jesam li veći kockar ja koji sam prokockao vlastiti novac ili neki koji su prokockali Svetinju, osmjeh djece i radost navijača!”.
Da, to je bio Josip Kuže! Gospodin, Trener, Dinamovac!
Naša agonija nažalost i dalje traje, ne nazire joj se kraj, a nedjeljna vijest najgora je moguća “sol” na otvorenu ranu. Godine su loših vijesti.
Kada već spominjemo tih naših dvadeset i sedam godina, nedavno smo ih proslavili zajedno, kao ekipa. U jeku slavlja stigla je najdraža i najiskrenija čestitka – izravno iz bolnice! Iste one u kojoj je u nedjeljno poslijepodne izgubio svoju najtežu tekmu. A godinama ih je u istom terminu dobivao!
I to kako dobivao! Kada smo ga posjetili ove zime u Zajčevoj, nedugo nakon što je objavio da boluje od teške bolesti, rekao nam je svoju, nažalost i posljednju želju vezanu za Dinamo: “Ajmo napravit ponovo atmosferu, ajmo dić’ grad na noge, ajmo ponovit ’89. i 2005.! Al’ samo vi to možete pokrenuti, kao i onda! Vi ste ta snaga Dinama!”.
Rekli smo mu da živimo za to, za taj dan, ako dragi Bog da s njim ponovo na klupi i bez…
Pružio nam je ruku svima i rekao: “Ajde dečki, ne brinite se, bit će sve OK!” Eto, nažalost nije…
Svaka riječ, svaka rečenica u ovim je trenucima zapravo suvišna, besmislena i samo dodatno pojačava tugu.
Najteže je zasigurno Jožinim najbližima i naravno da suosjećamo s njima u ovim trenucima nenadoknadivog gubitka.
Ali Josip Kuže je bio, jest i zauvijek će biti JEDAN OD NAS! I mi smo Njegova obitelj! Mi smo njegov voljeni – DINAMO!
Dragi naš Josipe, otišao si nam te sunčane zagrebačke nedjelje i kao što kaže pjesma – neće nas bez tebe veseliti utakmice nedjeljom, ali obećajemo ti – tvoju želju ćemo ispuniti! Jednog dana kada…
badblueboys.com
Pokoj vječni pronađi u Gospodinu! I po posljednji put – HVALA TI ZA SVE!
Zauvijek tvoj Sjever.”
KND Bad Blue Boys
Copyright © CM Tekstopisci 2013.
U znak sjećanja na preminulog Josipa Kužea. R.I.P
